Šokantna otkrića: mračno naslijeđe domova DDR-a u Dresdenu

Transparenz: Redaktionell erstellt und geprüft.
Veröffentlicht am

Članak rasvjetljava šokantan tretman žena u DDR-u, posebno u dječjim domovima i klinikama, te se bavi suočavanjem s tom mračnom poviješću.

Der Artikel beleuchtet die erschütternde Behandlung von Frauen in der DDR, insbesondere in den Kinderheimen und Kliniken, und thematisiert die Aufarbeitung dieser düsteren Geschichte.
Članak rasvjetljava šokantan tretman žena u DDR-u, posebno u dječjim domovima i klinikama, te se bavi suočavanjem s tom mračnom poviješću.

Šokantna otkrića: mračno naslijeđe domova DDR-a u Dresdenu

Prošli tjedan Dresdenska gradska klinika uputila je hitan apel pogođenim ženama iz mračnih vremena DDR-a. Cilj je suočiti se s traumatičnim iskustvima koje su mnoge žene doživjele u takozvanim "dvorcima gonoreje". Priče preživjelih poput Jane Mendes-Bogas, koja je jednom pobjegla iz dječjeg doma u DDR-u, rasvjetljavaju razmjere zlostavljanja koje se događalo pod režimom. MDR javlja da Iz osobnog iskustva Jana kaže da su mnoge žene koje su završile u tim ustanovama morale proći stravične ginekološke preglede - često bez ikakvog medicinskog razloga.

Kako opisuje Christine Wöldike, dugogodišnja zaposlenica u bolnici Friedrichstadt, mnogi od njih bili su u jadnom stanju. Žene koje su bile klasificirane kao “antisocijalne” ne samo da su ugnjetavane u tim domovima, već su korištene i kao čistačice, a mnoge od njih okrenule su se prostituciji. Odluke ureda za skrb o mladima bile su sveobuhvatne, a utjecaj roditelja često se uglavnom ignorirao.

Život u dječjim domovima DDR-a

Kako bismo ispravno razumjeli sliku tog vremena, važno je pogledati različite vrste dječjih domova u DDR-u. Osim domova za nezbrinutu djecu, to su bili i stalni domovi za malu djecu i posebni domovi za mlade ljude koji su se smatrali teškim za odgoj. Vrijeme klika opisuje da se šezdesetih godina povećao broj mjesta u stalnim domovima, iz kojih mnoga djeca nikada nisu otpuštena. Život u tim ustanovama bio je reguliran i često se nije vodilo računa o individualnim potrebama djece. Umjesto toga, cilj je bio obrazovati mlade ljude da postanu “socijalističke ličnosti”, što je u mnogim slučajevima imalo traumatične posljedice.

Kerstin Gueffroy, još jedna suvremena svjedokinja, u svojoj je knjizi “Pakao Torgaua” dojmljivo opisala što su djeca i mladi prolazili u tim domovima. Njezina iskustva ponekad su toliko uznemirujuća da trpi ne samo zbog fizičkog zlostavljanja, već i zbog emocionalne izolacije i strogih disciplinskih mjera. Obrazovne metode koje su se ovdje koristile često su bile okrutne i ponižavajuće. Istaknuti dijelovi Deutschlandfunka da su ti posebni domovi, osobito u 1980-ima, bili sve više pod utjecajem Stasija, koji je prikupljao podatke o djeci u domu i često se povezivao s invazivnim praksama.

Trenutna obrada

S obzirom na ovu tešku i često tajnovitu priču, Gradska klinika u Dresdenu hitno apelira na žene da se jave kako bi se zajedno pomirile s onim što se dogodilo. Jana Mendes-Bogas ističe kako je važno pomiriti se s vlastitom prošlošću i shvatiti da unatoč svim proživljenim grozotama ne treba odustati.

Ponovno otkrivanje ove povijesti ključno je ne samo za one koji su pogođeni, već i za društvo u cjelini. Priče preživjelih snažan su podsjetnik da ne smijemo zaboraviti mračna poglavlja naše prošlosti i da predstavljaju vrijednu lekciju za budućnost.